Glavni ulaz u crkvu riješen je na način da je postojeći volumen kod glavnog ulaza odijeljen drvenim zidom sa dvojima dvokrilnim vratima od glavne crkvene dvorane. Ulaz u podrumske prostorije predviđen je iz vjetrobrana uz očuvanje postojećih stuba.
Prema dvorani u konkavnom se tlocrtnom obliku diže zid do podgleda postojećeg galerijskog prostora sa tlocrtnim izmakom na poziciji sada postojeće potporne grede galerije. Potezom zida u stražnjem prostoru dvorane odijeljena je vertikala za galerijski prostor, ured za svećenika i dvije ispovjedaonice. Zid je pregradni sa završnom obradom iz drvenih lameliranih daščica. Uski, intimni prostor ispovjedaonica podijeljen je laganom drvenom pregradom gdje je mjesto svećenika između pregrade i vitraja tako da ga vjernik pri ispovjedi kroz rupičastu drvenu pregradu vidi u kontrasvjetlu. U dijelu ispovjedaonice za vjernika smješteni su sjedalica i klecalo.
Prostor za tisak nalazi se sa lijeve strane glavnog ulaza u crkvenu dvoranu. Djelomično kao niša, a djelomično kao konzola drvene pozadinske stijene. U korpusu konzolnog dijela elementa za tisak nalazi se 'škrabica'. Niski reljef sa prikazom križnog puta inkorporiran je u zidnu plohu lijevo od glavnog ulaza.
Pozicija stuba za galeriju naglašena je prvom visinom izvučenom u ravninu drvenog zida, dok su ostale stube ostavljene na sadašnjoj poziciji. Nastupi i čela stuba su iz lameliranih daščica drveta.
Galerijski prostor namijenjen je za smještaj vjernika. Radi bolje preglednosti ogradna ploha završena je staklenim potezom čime se ostavlja puni dio ograde niži nego je potrebno, a sigurnosno se dovršava u prozirnom materijal. U prilikama kada se održavaju veća misna slavlja ili koncelebrirane mise , na galeriji se može predvidjeti smještaj crkvenog zbora, a na mjestu uz oltar (predviđenom za zbor) smještaj veću skupinu svećenstva.
Desno od glavnog ulaza, a kao i uz dva pokrajnja ulaza nalazi se škropionica.
Postava segmenata za sjedenje vjernika je radijalno koncentrična. Za zadani volumen postojeće građevine takva postava sjedenja oko svetišta pokazala se optimalna, a iskoristivost prostora je maksimalna. Prostor za vjernike u koncentričnim kružnim potezima sjedišta i klecala neravnomjerne dužine ostvaren je u četiri nepravilna segmenta. U tri je segmenta radijus koncentrične postave sjedalica isti dok se jugozapadni segment sjedenja za vjernike formira oko povišenog ceremonijalnog dijela za krštenje. U fokusu tog dijela svetišta nalazi se povišenje sa krstionicom i krsnom svijećom, a tlocrtno lagano naglašena odijeljenost tog dijela omogućuje njegovo pregledno korištenje u prilikama primanja sakramenta krštenja. Time je naglašena važnost tog trenutka za crkvu i njenu zajednicu.
Prostor svetišta smješten je u sjeverozapadnom dijelu građevine na glavnoj osi sa postojećim ulazom u dvoranu crkve. Tlocrtna forma podnožja svetišta prati linije postave segmenata za smještaj vjernika formirajući sa svim elementima u dvorani jasne i lagano prohodne komunikacije potrebne u euharistijskim, misnim i sakramentnim slavljima.
Pozadina svetišta zatvorena je tlocrtno konkavnom pregradom, na čijoj je plohi centralno smješten tabernakul, konzolno istaknut iz plohe pregrade vidljiv je sa svih pozicija u crkvi. Postavom elemenata plohe zida pozadine svetišta gradimo križ simbol, a ne materijalizirani objekt. Svjetlo koje propuštaju prorezi na zidu stvaraju njegovu sliku. Centralnu tlocrtnu poziciju na prostoru svetišta zauzima oltar, a ambon je istaknut prema prostoru za vjernike. Lijevo od oltara smješten je sedes drvenog podnožja sa naslonjačem ukomponiranim u plohu pozadine svetišta. Oblikovanjem sedesa naglašeno je mjesto za voditelja euharistije. Desno od oltara, dislocirano od svetišta ali u istom visinskom nivou sa njim nalazi se prostor za zbor i orgulje crkve koji sudjeluju u crkvenim slavljima.
Pomoćni oltar za smještaj skulptura svetaca sa klecalom ispred njega smješten je kod jugoistočnog ulaza u crkvu. Skulpture su izdignute na kamenom podestu.
Uz silazak u podrumsku dvoranu iza svetišta podignuta je ograda.
Prostor sakristije nalazi se iza svetišta. Podignutom drvenom konstrukcijom poda ostvarena je izravnija veza sa dvoranom crkve, a u visinskoj razlici sada dobivenoj kod postojeće staklene stijene organizirano je mjesto za sjedenje i pripremu svećenstva i služitelja misnog slavlja. Izravan izlazak preko hodne rampe omogućen je prema ceremonijalnom dijelu za krštenje, a dok se drugi izlaz koristi za direktni dolazak na svetište.
Spuštene stropne ploče iznad segmenata za sjedenje vjernika stvaraju na tom dijelu crkve intimniji prostor, a njihovo izostavljanje na mjestu iznad svetišta naglašava njegovu stvarnu i simboličku veličinu. Visinska razlika između postavljenih stropnih ploča koristi se za postavu usmjerene reflektorske rasvjete.
